Za ili protiv NATO

dr Mile Rakić: Za ili protiv NATO

utorak, 01 decembar 2009 17:22

Rasprava o ulasku BiH i Republike Srpske u NATO pakt uzima zalet. Proces ulaska, ma kakav
bio njegov ishod,  ukazuje na otvoreno nepoštovanje volje jednog dijela građana BiH, tj.
građana Republike Srpske. Ništa bolja situacija nije ni u Srbiji jer i tamo neki otuđeni političari
nastoje nametnuti sopstvene neargumentovane stavove o neophodnosti ulaska u NATO.
Činjenica je da je većina stanovništva RS i Srbije (preko 70 odsto) izričito protiv ulaska u NATO.
Ali i stanovništvo Rumunije, Bugarske, Grčke, Japana... koje su već članice NATO, ni danas
ne podržava članstvo u tom zapadnom paktu. Naročito kod nas iritira činjenica da pojedini
ministri udaraju u strune sebičnosti i nude izmišljene finansijske i druge materijalne koristi i
neumjereno govore o tzv. bezbjednosnim prednostima koje donosi ulazak u ovaj, naročito
izraženo, agresivni vojni savez pri čemu zaboravljaju da ukažu na nehumanu i ekonomski
pogubnu dimenziju eventualnog učlanjenja. Tako je nedavno minstar odbrane Šutanovac na TV
izjavio da su na Japan bačene dvije atomske bombe, ali je i on sada članica NATO. Namjerno ili
ne, ali je zaboravio istaći da je u to vrijeme Japan bio Hitlerov ratni saveznik. Za razliku od
tadašnjeg Japana, Republika Srpska i SRJ su napadnute od strane NATO i bez odobrenja UN
uz primjenu NHB oružja, zabranjene kasetne municije. Gađani su najčešće civilni ciljevi.
Posljedice te agresije stanovništvo će još dugo godina osjećati. Istine radi, NATO je zaustavio
rat na području bivše Jugoslavije (koji je sam i izazvao), ali je zatim uspostavljen nepravedan
poredak zbog čega još uvijek nema političke stabilnosti. Danas pitanje ulaska u NATO nije
samo pitanje državne bezbjednosti već se radi o pitanju uloge rata i vojnog aparata u svijetu i
kod nas. Radi se o izboru ulaska u NATO i biti u vazalnom odnosu prema novom svjetskom
poretku ili se zalagati za zajednički život i nezavisan i pravedan razvoj za sve i svakoga. Članice
NATO sebe proglašavaju civilizovanim, a sve druge necivilizovanim. B. Crnčević reče da su
pojedine zgrade u Beogradu starije od američke demokratije. Vrijednosti koje propagira NATO
su krajnje sumnjive vrijednosti. Među argumentima postojanja NATO danas, koristi se rat na
prostoru bivše Jugoslavije gdje je uspostavio krhki, i prije svega, nepravedan mir pri čemu je
sistematičnim onemogućavanjem UN predstavio sebe kao jedinu uspješnu oružanu pa i
političku snagu. Od kraja Drugog svjetskog rata NATO je izveo preko 280 oružanih intervencija
radi sopstvene koristi. Rat u Avganistanu pokazuje da je NATO nepotreban, jer ne može da
pobijedi talibane. Zbog toga su za Evropu bolje Evropske oružane snage, mada iskreno
govoreći, još uvijek postoje suštinske razlike među članicama EU oko pitanja šta predstavlja
Unija i koja je njena uloga u svijetu. Jedini cilj NATO jeste da zaštiti Američki kapital u Evropi i
da doprinese uspostavljanju kontrole nad vladama EU koje ne odgovaraju politici SAD. Ulaskom
u NATO Srbija i RS tj. BiH bi bile u potčinjenom položaju. Nesumnjivo je da bi se dodatno
iskomplikovali odnosi između Federacije i Srpske zbog očigledne naklonjenosti NATO i SAD
prema nesrpskom stanovništvu BiH. Građani Republike Srpske i BiH imaju svoje stavove po
pitanju članstva u NATO i ratovanja za potrebe SAD, ali taj svoj stav nikako da iskažu putem
glasanja, već se u njihovo ime izjašnjavaju otuđeni političari koji otvoreno gaje simpatije prema
NATO i Zapadu iz njima poznatih razloga. Zato treba istaći pozitivno zalaganje - prijedlog
premijera Milorada Dodika da se narod izjasni glasanjem o njegovoj sudbini, odnosno o
(ne)ulasku u NATO. Dakle, o svojoj sudbini je neophodno da sam narod odlučuje i to putem
neposrednog glasanja pa kako god da odluči. Narod kome je data sopstvena sudbina neće
pogriješiti u izboru najboljeg rješenja.